Pala je kiša. Rastjerala vrućinu. Odmah se lakše diše, odmah se lakše misli. Osjećam kako ljeto dolazi svome kraju, sve se u meni priprema za jesen. Taj osjećaj me baca u ona sjećanja kad kreće škola, ono uzbuđenje i toplina jer sve ide na novo.
Jesen mi je oduvijek bila početak nove godine, novih ciljeva. Kraj ljeta me inspirira da donesem nove odluke, ili preispitam stare. I tako dok razmišljam o ciljevima sjedim s Lukom na našem balkonu. I on je okupiran idejama i ciljevima. Neko vrijeme samo sjedimo u tišini. Pijemo čaj od bazge. Promatram ulična svjetla nasuprot mog balkona pa malo zvijezde na nebu. Bože kako nam je lijepo, pomislim. Koju privilegiju imamo da sjedimo zajedno i uživamo u našem stanu. Do nedavno smo to mogli samo sanjati, u iznajmljenoj garsonijeri. Odluka o kupnji stana pala je isto tako na jesen na moj rođendan. Bila je to jedna od boljih odluka. Iako smo sve nekako ispratili strahom, na kraju smo ispali hrabri i zadovoljni. Puno odluka koje su nas dovele ovdje gdje sad jesmo, donesene su baš na jesen.
Prekinula sam nam tišinu sa sjećanjem na sve naše odluke i tako smo se zajedno zahvalno prisjećali svega onoga što smo prošli. Gle, čak i pijem čaj iz šalice koja je točno u tom tonu, kažem mu. Šalica iz starog stana. Na šalici piše START TODAY. Točno to, jedan dan smo odlučili i sad smo tu.
