Neodoljivo već miriše na ljeto. Misli mi lete ka moru i nekim toplim starim sjećanjima, vuče me nostalgija. Razmišljam o onim laganim danima, kad sam kao dijete provodila ljeta kod bake. Ona mirna poslijepodneva nakon što sunce malo oslabi. Baka još spava, a ja sam vani. Osjećam, mirišem i dišem svoju okolinu. Satima sam zaokupljena onime što je predamnom. Cvijeće, sitne životinje, lagani povjetarac. Čekam novu ideju kojom ću dati novu namjenu drvu smokve u centru dvorišta. Hoće li biti samo smokva ili će biti kuća? Vrijeme je potpuno nebitno, ne razmišljaš koliko je sati, samo se veseliš i uživaš u svim dobima dana i noći. Hoće li i moje dijete tako, pitam se… U rukama držim te pufaste male nogice s prstićima poput najslađih ćevapčića. Dojim ga. Potpuno je zaokupljen cicanjem. Stopljeni tako jedno uz drugo ne znam gdje ja završavam, a gdje on počinje. Malo je reći da mi je dojenje predivno iskustvo.
Biti mama potpuno me zaokupiralo. Pokušavam se prisjetiti koje to želje imam, dok ga dojim u kasno poslije podne. Možda ih ni nemam. Biti mama bila mi je velika želja. Kada ti se ostvari tako velika želja onda pretpostavljam više želja ni nemaš. Barem na neko vrijeme. Potpuno sam se predala tom malom biću. Potpuno sam nestala u njegovom dubokom plavom pogledu, punim usnama i toplim obraščićima. Potpuno se prepustila njegovim željama i potrebama. I baš mi je to godilo. Kako je napunio 5 mjeseci počela sam osjećati kako ona stara ja polako isplivava na površinu, ona stara ja koja voli zaviriti u sentimentalna sjećanja, koja voli male svakodnevne stvari kao što su svježa jutra, polagana i snena podneva i večeri okupana zvijezdama. A najviše od svega ljetni topli povjetarac. Tako je sve krenulo ,malo po malo jedna velika ljubav usmjerena prema mome sinu povećala se i podijelila u više dijelova ,a ostala jednako intenzivna. Shvatila sam da sam si pomalo zafalila koliko god volim biti uronjena u sve njegove potrebe i želje , potrebni su mi i moji trenutci za mene. I tako sam odlučila, duboko udahni, izdahni i PIŠI! Sve će već doći na svoje.
