Grad još spava. Samo u rano nedjeljno jutro možeš ćuti cvrkut ptica u gradu Zagrebu. Samo cvrkut ptica i pokoja riječ vrijednih konobara koji pripremaju otvaranje kafića. Šetamo se on i ja. Nije bila planirana šetnja. Trebala sam samo do bankomata, ali bio je razdražen, tek probuđen i to na krivu nogu. Godit će mu šetnja kao i meni. Mi šećemo samo se gledamo, smješkamo i osluškujemo. Lagano pirka toplo hladni povjetarac. Vraća me u neka stara vremena kada bi šetala u ranojutarnjim nedjeljnim satima sva izmorena ,ali ispunjena od noćnog izlaska. Prijateljice i ja išle bi tako šetajući kući i prepričavale zanimljive događaje od večeri prije.Oni slatki razgovori, hoću li mu se javiti, hoće li se on meni javiti. A sada imam sina, o kojem će djevojke isto tako razmišljati. Koliko je divno dobiti drugu perspektivu.
Prvi puta od kad sam rodila imam raspuštenu kosu. I taj osjećaj , dok vjetar izvrće i prolazi kroz kosu…neprocjenjivo. Baš mi je godila šetnja, a i njemu. Vraćamo se u stan tati ,a sa stepeništa se već osjeti kava.
