Točno se osjeti kada proljeće prelazi u ljeto. Kada ono budno proljeće kreće u ljetna uzbuđenja. Svi oni ljetni mirisi, tople noći, kupanja i nezaboravna druženja. Ovo ljeto će biti drugačije. Bit će to prvo naše zajedničko ljeto. Prvo Adievo ljeto. Ljeto za pamćenje. Prvi put će te male nogice dotaknuti more. Prvi puta će njegov mali nosić udahnuti taj divan morski zrak. Prvi puta će te male uši čuti pjesmu zrikavca u ranu ljetnu noć. Bit će i nama kao prvi put. Bit će to i zadnje ljeto kada će te male nogice još biti u mojem naručju prije nego počnu veselo i znatiželjno same koračati. Koja je privilegija imati priliku ponovno ljeto iskusiti kao prvi put, očima djeteta. Biti samo promatrač i promatrati kako se stvaraju neke nove uspomene.
Razmišljam tako o nama, potpuno mirna i zadovoljna. Promatrajući oblake s mog balkona. Kako se kovitlaju, prolaze. Nigdje ne žure. Razmišljam kako me pisanje ispunilo, kako mi je dalo jasnoću. Kako sam još prisutnija sama sa sobom i također sa svojim sinom. Kako sam zahvalnija na svemu što je bilo, što jest i što će biti.
Zahvalna na ljetu za pamćenje.
